"Život je čudna igra,bez pravila...u kojoj pobednika nema.Uz malo sreće,radosti...i malo problema sve je kul,dok ti si tu."
Stihovi su jedne pesme koja me je očarala! :))
Kad malo bolje pogledamo i razmislimo,ovo je donekle i istina.Rodjeni smo,kad su drugi hteli,živimo po tuđim pravilima,osim ako nismo dovoljno jaki da iskrojimo i nametnemo svoja,i umiremo kada to ne želimo.Nema pravila!
Od malena,roditelji su me učili da sreća i zdravlje moraju da mi budu prioritet u životu,a kasnije sam počela ozbiljnije da razmišljam o tome. Za sreću se sami moramo izboriti,ostali je mogu samo učiniti potpunijom,ali mi moramo da je rodimo,da je stvorimo. A zdravlje...Definicija zdravlja kaže da je to stanje potpunog fizičkog i psihičkog blagostanja.
-Ako je tako,onda niko nije potpuno zdrava osoba.Nažalost.
Vrlo bitan životni saputnik je vera! Sa mnom je uvek bila,jeste,i biće.
Još kao mala omiljena zanimacija mi je bila "Zamišljati i verovati".
Stvarala sam svet dok sam verovala i zamišljala.Nekad sam sve to prenosila na papir.
Verovala sam u Deda Mraza,u vile,u to da se vuk krije u ormaru...verovala sam u bajke i razmažene princeze sa dalekih palata...
Volela sam to doba.Bilo mi je lepo,jer sam bila ušuškana u osećaj toplote,sigurnosti i spokoja...
Od početka osnovne škole,naučila sam da od svake osobe mogu naučiti po nešto...nekad pozitivno...a od nekih osoba i nešto sasvim negativno.Sve u svemu,učila sam na svojim greškama,i greškama drugih ljudi.
Od Brankice sam naučila šta znači biti smiren,i primiren,kada se neko "neslano" šali na tvoj račun.A od Đoleta sam naučila da u knjigama mogu naći utehu,beg od stvarnosti. On mnogo čita,pogotovo epsku fantaziju...Dosta vršnjaka misli da je to dosadno,i beskorisno...Ali kasnije sam shvatila da on samim čitanjem proširuje vokabular reči,ujedno se i zanima.
Znam da je još kao mali čitao Harija Potera,i ostale knjige u kojima se spominju čarobnjaci,vile,trolovi.On jednostavno uživa u tome.
Počeli smo da se družimo.I to je bio divan početak.Učili smo jedni od drugih,dosta smo različiti.
Brankica-Tiha osoba,sa dovoljnom dozom humora,kad to treba...Uvek smirena.Pravi prijatelj!!! Znam da njoj,Đoletu i Ivani mogu reći sve,ali baš sve!
Đole-Vrlo komunikativna osoba,ponekad tvrdoglav,brzoplet.Svira gitaru,klavir i violinu.Bavi se umetničkom fotografijom,dosta putuje.Savršeno govori Engleski.Obožava da čita knjige.Uvek je tu da nas zaštiti kad treba,da nas posavetuje,ako treba i u vezi mode.Ma blag nama za njega,i njemu za nas.hahah
Ivana-Bliznakinja moja! Vrlo slična meni.Uživamo u slobodnom vremenu,tako što šijemo,crtamo,pravimo.Lako plane,ali lako se i smiri.
Uh,dosta je za danas.
Ovih dana,inače nemam inspiraciju,iako vrlo želim da pišem.
Budite mi dobro.
Ivona Ješić (Zovem se Sreća)